Propusno crijevo i slaba apsorpcija nutrijenata
Zašto moramo krenuti od uzroka, a ne od posljedica?
Kada sam krenula na svoj istraživački put kroz šumu informacija Hashimota, posvuda me put vraćao na crijeva, probavu, što jedemo i apsorpciju istoga. Nisam razumjela zašto sada želudac, ako mene »boli« štitnjača? Kada sam se počela baviti sa želudcem, bila sam već pet godina bolesna, a da to nisam ni znala. Od dijagnoze je bilo prošlo upravo tri mjeseca. U tom razdoblju sam već prestala jesti gluten, šećer i mliječne proizvode, dodavala sam u prehranu D vitamin, B12, magnezij i Saccharomyces Boulardii, te redovno odlazila na biorezonancu koja me je čistila od prekomjerne kandidoze. Sintetičke hormone štitnjače tada još nisam upotrebljavala. TSH mi je bio oko 2.49. Osjećala sam se puno bolje nego par mjeseci ranije u vrijeme same dijagnoze, ali još uvijek sam se osjećala bolesno i znala sam da nije još sve OK. Depresije, jutarnje slabosti i magle u glavi nije više bilo. U želudcu me stalno nešto boljelo. Pod lijevim rebrima sam osjećala kao da imam neko strano tkivo, nešto me stalno smetalo. Bol i neugoda su me podsjećali na godinu 2001. (18 godina prije toga) kada sam imala zarazu s EBV virusom (Epstein-Barr virusom – mononukeloza). Uvijek me je boljelo na isti način i na istom mjestu, ako bih jela začinjenu hranu ili ako sam bila jako umorna. Tada 2001. sam, naravno, popila velike količine antibiotika koji su nakon tog razdoblja zauvijek utjecali na moju opću otpornost i crijevnu floru. Moj savjet za sve one koji znate da ste preboljeli mononukelozu i imali EBV virus, istražite pozadinu svoje bolesti, iznenadit će vas poveznica s kasnijom pojavom Hashimota u vašim starijim godinama.
Posjetila sam naravno i liječnike. Dali su mi neke lijekove za kiselinu i bol u želucu, opet namignuli »na moju psihu«, i kao i uvijek u vlastitom angažmanu sam se uputila na UZV trbuha. Pregled je pokazao da je sve u redu, osim toga dobila sam i dvije korisne informacije: to što me je boljelo je bio zapravo želudac i po mišljenju liječnice bolio me zbog premalo želučane kiseline te zbog pomanjkanja dobrih bakterija – posljedica stresa, slabe prehrane godinama prije i kemijske neravnoteže u mojem tijelu. Osjećala sam se kao da stalno nešto pokušavam učiniti da popravim svoje fizičko stanje, ali da ništa i nikada nije dovoljno. Tada su mi pod ruke došle knjige Izabelle Wentz iz kojih sam najviše naučila o svojoj probavi, crijevima i zašto moram točno u tom području krenuti liječiti svoj Hashimoto.
Zašto se imunost izgrađuje u crijevima?
Uknjigama Izabelle Wentz naučila sam osnovnu stvar: u našim crijevima nalazi se najveća koncentracija imunoloških stanica i jednak broj neurona kao što ih se nalazi u kralježnici. Istraživanja su pokazala da crijeva apsorbiraju hranjive tvari i šalju ih u sve organe našeg tijela, a osim toga i štite naše tijelo od štetnih supstanci iz hrane/pića/okoliša. Kada se crijevna sluznica ošteti, naše tijelo više ne razlikuje što je štetno a što je hranjivo, i tu se pojavljuje problem. Naši organi ostanu bez hranjivih tvari, čak i ako jedemo velike količine zdrave hrane. U tom slučaju naša crijevna apsorpcija nije u mogućnosti poslati našim organima ono što oni trebaju. Tada se treba primiti sanacije crijeva.
Zašto je početak autoimunih bolesti baš u crijevima?
Mi oboljeli od Hashimota imamo jako često probleme s niskom želučanom kiselinom zbog koje teško probavljamo proteine i posljedično dolazi do pomanjkanja željeza, cinka i ostalih nutrijenata koje unosimo kroz proteinsku hranu. Simptomi preniske želučane kiseline su žgaravica, podrigivanje, težina u želucu poslije proteinskog obroka i nadutost. Srećom tu si možemo pomoći. Moj prvi izlet u regeneraciju crijevne flore bila je upotreba betaina s pepsinom.
Betain s pepsinom je enzim, dodatak prehrani koji diže razinu želučane kiseline i konzumira se pri proteinskom obroku. Pomaže našem tijelu da sâmo proizvede dovoljno visoku količinu vlastitih enzima da bi apsorpcija hranjivih tvari iz pojedene hrane bila bolja, a isto tako da vaši organi dobiju minerale i vitamine koji im trebaju. Posljedica svega toga je: tijelo funkcionira normalno.
Bez brige, dodatke nećemo koristiti zauvijek!
S vremenom ćete uspjeti i neće više biti potrebno dodavati enzime u tabletama, vaše tijelo će početi samo proizvoditi potrebnu količinu. Ja sam osobno betain i pepsin upotrebljavala šest mjeseci pri svakom proteinskom obroku po 1 kapsulu. Više od toga nisam trebala. Bol u želudcu je nestala vrlo brzo, nadutosti isto tako nije bilo, čak i izmjenični proljevi i zatvorenost se od tada više nisu pojavljivali. U tom trenutku svog liječenja sam već krenula s dodavanjem sintetičnog hormona Euthyrox 50 mg na dan i čitala sam o učinkovitosti tog lijeka, te tako otkrila kolagen. Euthyrox ima lošu karakteristiku. Naime, s dugogodišnjom upotrebom slabi naše kosti, čini ih krhkima i nije čudo da većina žena s bolesnom štitnjačom u razdoblju menopauze dobije i dijagnozu osteoporoze. Da bi svoje kosti čim duže sačuvala u punoj snazi odlučila sam se na jednu »kuru« kolagena. Kolagen sadrži 25% svih bjelančevina u našem tijelu i važan je element u izgradnji crijevne sluznice. Naći ćemo ga u juhi od kostiju, u životinjskoj želatini i u hrskavicama. Nažalost, veganski kolagen ne postoji, na tržištu su u ponudi određene kombinacije vitamina/minerala koji potiču proizvodnju kolagena u tijelu, ali to neće dati isti učinak. Ako kroz hranu unesemo dovoljnu količinu kolagena, tada se ne treba odlučiti za dodatak prehrani. Ja sam neko vrijeme za svaku popodnevnu užinu popila lončić jake juhe od kostiju i nisam trebala nikakvih dodataka prehrani.
Što je to sindrom propusnog crijeva?
U ovoj fazi liječenja Hashimota sam se osjećala izvrsno. Teret u glavi i želudcu je potpuno nestao, smršavila sam u šest mjeseci oko 12 kilograma, nisam više bila tako naotečena i puna vode, počela sam planinariti i biciklirati, bila sam ponovno živa. Istraživanje me tako dovelo do sindroma propusnog crijeva. Sve bolje sam osvješćivala da moram bolest i uzroke za nju rješavati u njihovom izvoru i ne samo simptomatski. Odlučila sam posvetiti se svojem želucu i crijevnoj flori na sve moguće načine. Stres sam umirila, redovito sam meditirala, nekoliko mjeseci redovito odlazila na psihoterapiju da si pokušam razjasniti psihološku pozadinu svoje bolesti i odbijanja same sebe. Puno ljutnje i neprerađenih emocija je zapelo u mojem želucu, kamena ciglica loših osjećaja sigurno nije pomogla mojoj crijevnoj flori. Radila sam na psihi, radila sam na tijelu, umirivala sam se i prije svega sam radila na zahvalnosti za svaki dan koji sam provela dobro i za svaku novu korisnu informaciju koju sam otkrila. Došao je trenutak za rješavanje misterije propusnog crijeva. Propusno crijevo je anomalija koja se javlja kod ljudi koji žive u konstantnom stresu. Istraživanja su potvrdila da stres, strah, ljutnja i tjeskoba dižu nivo patogenih bakterija u našim crijevima. Ako naše tijelo nikada ne odmori, stalno je u grču, apsorpcija hranjivih tvari se neće dogoditi i još teže je ako hranjive tvari tijelu niti ne ponudimo. Kolagenske veze u našim crijevima oslabljuju i u crijevima se rade »rupice«. Hrana koju unosimo u sebe tako ima direktno otvorenu autocestu do našeg krvotoka gdje se pritom pokrene autoimuni napad na nas same. Dodatna posljedica toga postane preosjetljivost crijeva na određeni tip hrane, supstance ili stimulanse.
Kako propusno crijevo vodi do autoimunog napada?
Zato ljudi s autoimunim bolestima često ne podnose određeni tip namirnica, alergotesti to ne pokazuju, a fizičko stanje svakako ukazuje na probleme. Zbog propusnog crijeva tako neprobavljena hrana i sve toksične stvari u njemu (pesticidi, stimulansi, boje, arome, ekstrakti, konzervansi) prelaze direktno u našu krv i rade uzbunu. U tijelu se pokrene obrana od stranih tijela. Njih je tako puno da vlastita obrana radi u najvećem naponu, a to donosi i kolateralne žrtve. Leukociti (bijela krvna zrnca) koja su zadužena za obranu tijela pobijaju sve pred sobom – idobro i loše. I tako nastradaju i naše zalihe minerala, vitamina, hranjive tvari koje smo optimistično unijeli s hranom. Tako poginu i naše zalihe T4, T3 hormona koji kroz krv putuju od jetre i žuči ka receptorima u svim našim organima. Tako se desi lom. Tako bez nutrijenata ostanu svi naši organi, srce, mozak, pluća, naši reproduktivni organi.
U nama samima je najjači antioksidans – glutation!
Svjesna tog začaranog kruga odlučila sam svoje spašavanje crijevne flore dignuti na viši nivo. Službenu potvrdu dijagnoze propusnog crijeva kod liječnika nisam tražila. Svaki korak napravljen u tom smjeru je bio potvrda da postupam pravilno. Nisam se bojala nikakvih rizika i odlučno sam išla dalje sama. Sljedeća stvar koja mi je pomogla u regeneraciji crijeva bio je glutamin. Glutamin je aminokiselina koja je dokazano najvažnija za imunitet tijela i liječenje crijeva, glavni je izvor hrane za crijevnu sluznicu, potiče nastajanje glutationa (u ljudskom tijelu najjači vlastiti antioksidans). Istraživanja su dokazala da je nedostatak glutamina uvijek bio uzrok propusnog crijeva kod pothranjene djece. Glutamin sam konzumirala uvijek poslije doručka u trajanju od 6 mjeseci. Nisam se previše bavila s teorijama da treba jesti zdravu hranu i izbjegavati prehrambene dodatke. Bila sam svjesna da to vrijedi samo za zdrave ljude. Ja sam sebe prvo morala dovesti u taj stadij. Morala sam prvo pospremiti ormare da bih mogla u njih dodati nove zdrave stvari na točno ta mjesta kamo pripadaju.
Skoro pred ciljem.
U predzadnjoj fazi regeneracije crijeva sam prestala s upotrebom boulardija, betaina i kolagena i posvetila sam se probioticima. Najskuplja stvar od svega što sam kupila iz kategorije prehrambenih dodataka, ali od neprocjenjive vrijednosti. Za vrijeme trajanja protokola sanacije crijeva istovremeno sam se prehranjivala po AIP režimu, eliminacijskom prehrambenom režimu. Nakon 4-5 mjeseci rada na crijevima mislila sam da sam spremna za korak dalje. Pokušala sam uvoditi namirnice natrag u svoju prehranu, ali nisam to radila dobro. Nisam poštivala stroge protokole uvođenja, a ni crijeva nisu još bila spremna. To je bilo razdoblje između boulardija i kolagena. Nije bio pravi trenutak. Uvođenje hrane je napravilo još dodatne štete, opet sam se osjećala lošije, ponovno mi je nastajala voda po tijelu, TSH je otišao u neznane visine, nisam bila dobro.
Tada sam se odlučila Euthyrox zamijeniti sa »zdravijom« varijantom sintentičnog hormona. Litoir i Tirosint (čisti T3 i T4) hormoni, koji su za vezivo koristili samo glicerin, bili su novo otkriće za mene. Euthyrox je za vezivo imao laktozne tvari koje za mene očito nisu bile primjerene. Dala sam si nešto vremena i sačekala dva mjeseca dok su novi lijekovi stvarno uspostavili red u tijelu i odlučila se još jednom ponovo pokušati AIP protkol. U drugom pokušaju sam izdržala 120 dana, bez ijedne greške. U tom razdoblju (tada sam u društvu dijagnoze Hashimota bila već 15-18 mjeseci) odlučila sam se još na zadnji pokušaj sanacije mojih crijeva s upotrebom antioksidanta – N-acetil cistein (NAC).
Naš vlastiti antioksidant NAC
Dokazano je da mi, Hashimoto pacijenti, patimo od pomanjkanja antioksidanta glutationa zbog modernog načina života. Glutation je naš najjači vlastiti antioksidant, pomaže tijelu da se očisti od stranih tkiva, lovi slobodne radikale i toksine i tako ima pod nadzorom ključne faze starenja našeg tijela. NAC nam pomaže u potpori vlastite proizvodnje glutationa u nama. N-acetil cistein (NAC) je na listi esencijalnih lijekova WHO organizacije za zdravlje i u tijelu djeluje tako da povećava proizvodnju najjačeg tjelesnog antioksidanta glutationa. Pomaže crijevnoj sluznici, snižava protutijela i osjetljivost na hranu, na različitim područjima pomaže kod detoksikacije tijela (alkohol, teški metali, otrovi, prekomjerni lijekovi). NAC sam počela konzumirati točno u vrijeme korone i zadala sam si cilj da izdržim na AIP-u, skupa s NAC-om, »do kraja korone«. I uspjelo mi je!
1.5. 2020. sam nakon 120 dana strogog AIP režima krenula s uvođenjem namirnica natrag u svoju prehranu. Ovaj put je bilo uspješno. Nije bilo nikakvih reakcija, problema s crijevima, jela sam normalno i uvodila po jednu novu namirnicu na tjedan. Nakon četiri mjeseca uvođenja sam uspješno ponovo uživala mahunarke, oraščiće, pomoćnice (odnosno nightshades; paprike, rajčicu, krumpir, patlidžan) i od žitarica proso, heljdu, kvinoju i bezglutensku zob. U daljnja uvođenja namirnica se neću niti upuštati. To što me dijeli od svakodnevne prehrane su mliječni proizvodi, jaja, glutenske žitarice, šećeri, sezam, rogač, soja i kukuruz. Osjećam se kao da imam ogroman svakodnevni izbor bez obzira na ograničenja. Takve male životne srećice razumije samo onaj tko je jednom i sam to prošao i odradio AIP protokol. Život bez glutena, mliječnih proizvoda i jaja je stvarno jako jednostavan, a blagostanje u našem tijelu je kao osjećaj osvajanja Olimpijade. Da ne ostane sve samo u zraku, bez dokaza, i moja krvna slika također pokazuje poboljšanje. Hormoni su u granicama referentnih vrijednosti; kolesterol, jetra, kortizol – sve je kako treba biti. Čak je i razina vitamina i minerala u skladu sa svakim zdravim tijelom, a najvažnije od svega je nivo protutijela koja ukazuju na autoimunu upalu. U manje od dvije godine gore navedenog protokola sam ih uspjela sniziti s 1000 na 2.00 – u granice normale.
Hashimoto je u remisiji!
Članak je informativne prirode i namijenjen je upoznavanju protokola za liječenje sindroma propusnog crijeva, sanacije crijevne flore kod autoimunih oboljenja, po protokolu dr. Izabelle Wentz. Članak nije namijenjen liječenju ili bilo kakvim uputama za korištenje lijekova i prehrambenih dodataka. upotrebe bilo kojih od navedenih preparata savjetujte se sa liječnikom ili stručnjakom iz tog područja. Protokol kojeg sam uspješno izvela, vodila sam potpuno sama na svoju vlastitu odgovornost i po savjetima dr. Izabelle Wentz koja je i autorica knjiga iz kojih sam dobila sve gore navedene znanstveno dokazane tvrdnje i informacije.
Izvor stručnih informacija: dr. farm. Izabella Wentz i Marta Nowosadzka: Hashimoto’s Thyroiditis – Rooth cause, 2015.