(Kortizol + Serotonin + Mikrobiota + Vagusni živac)
Klinička praksa ne uzima u obzir cijelog čovjeka. Simptome često vidi kao bolest, što dovodi do činjenice da se stvarno izlječenje nikada ne dogodi. Hormoni se mogu uravnotežiti uklanjanjem uzroka i učvršćivanjem odgovarajućih kemijskih reakcija u tijelu. Sada kada smo dobili informacije, jednostavno ne preostaje drugo nego krenuti na posao.
Zasučimo rukave, primimo knjige u ruke i preuzmimo odgovornost.
Da, nije lako. Ali djeluje. Želite li se osjećati bolje? Sami sebi ste dali odgovor i čitajte dalje.
Psihoneuroendokrinoimunološki sustav je novi pojam u modernoj medicini, i označava kombinirano funkcioniranje hormonskog sustava, moždanog i imunološkog sustava. Pacijentu se ne daje lijek koji bi trebao uzimati tri puta dnevno i čekati poboljšanje, već mu se objašnjava uzrok bolesti i upućuje na promjene koje treba poduzeti, kao i na hormonsku terapiju.
Kortizol odlikuje glavna, metafizička razina, a to je komunikacija između uma i tijela. Većinu današnjih bolesti uzrokuje neuravnoteženi kortizol. Konvencionalna medicina poznaje ili potpuni nedostatak kortizola, ili prekomjernu proizvodnju kortizola. Ostali uvjeti koji su “negdje između” čine se beznačajnima, ali nevjerojatno utječu na našu dobrobit. U ovoj sivoj zoni velika većina ljudi se bori, svatko na svoj način. Mnogi loše stanje tijela, nedostatak vlastite energije, nisku razinu volje u srcu i nestanak vlastitog duha, shvaćaju kao samorazumljiv dio starenja, zrelosti, svakodnevnih briga i prihvaćaju kao „porez“ života”. Ne mora biti tako. Možemo si pomoći!
Kortizol se najviše izlučuje ujutro kada je tijelo najspremnije za aktivnost, dok poslijepodne i navečer razina kortizola opada, a nakon 20.00h se drastično smanjuje. To znači da bismo morali ustati u 6 ujutro, ujutro raditi najdinamičnije i najzahtjevnije poslove i do večeri završiti sve tjelesne i mentalne aktivnosti, tako da smo spremni za opuštanje i regeneraciju nakon 20 sati.
Takav odnos do ritma života mnogima je nemoguć, bilo zbog sile navike ili opisa posla, malene djece ili drugih problema, ali to je sigurno jedini ispravan način koji nam diktira vlastito tijelo. Iscrpljenost nadbubrežne žlijezde poput izgaranja “bolest” je modernog doba, gotovo epidemija urbanih središta u kojima čovjek ne poštuje prirodne zakone vlastite biologije.
Tajna prevladavanja ovih zamki je kvalitetan život i razvijanje vlastite otpornosti na stres. Moramo uravnotežiti odmor, spavanje, tjelesnu aktivnost, prehranu i što je najvažnije, svoj način odazivanja na stres. Cijelo vrijeme se priča vrti oko par ključnih stvari, a to su: stres, prehrana, vježbanje.
Znamo li zaista što je zdrav način života? Znamo li se uopće odmoriti? U koje vrijeme i na koji način idemo spavati? Što je s našom „zdravom prehranom“ i „povremenim varanjima u hladnjaku“?
Što nam ove fraze uopće znače?
Koncept utjecaja dobre crijevne flore na naš mozak i konkretno, naše ponašanje i obrnuto, te koncept da emocionalni stres utječe na metaboličke funkcije poznati su već dugi niz godina. Zašto se onda još uvijek borimo s mučninom, zašto podliježemo lošoj hrani ili tabletama protiv žgaravice? Zašto utjehu često tražimo u mentalnom prejedanju i alkoholu, umjesto da jednostavno brinemo o svojoj mikrobioti?
Prehrana je jedan od najvažnijih čimbenika koji mijenja os mikrobiota – probava – mozak. Put komunikacije između mikrobiote i mozga putuje kroz: vagusni živac, imunološki sustav, metabolizam triptofana i masnih kiselina kratkog lanca. Istraživanja ukazuju na važnost brige o crijevnoj flori i mikrobioti u ranom djetinjstvu, prilikom dojenja, izloženosti stresu, utjecajima okoline i njihovom sinergijskom djelovanju zajedno s genetskom osnovom koju smo naslijedili, dugoročnim učincima na promjene u ponašanju i psihofizičko stanje.
Što je uopće mikrobiota?
Mikrobiota označava populaciju svih mikroorganizama u ljudskom tijelu (bakterija, virusa, gljivica, praživotinja). Međutim, definiranjem mjesta u ljudskom tijelu definira se vrsta mikrobiote, npr. crijevna mikrobiota. Određene vrste mikroorganizama proizvode neurotransmitere (npr. Dopamin i serotonin), s kojima neuroni komuniciraju, živčane stanice, ne samo u mozgu već i u živčanom sustavu crijeva. Zbog spomenutih funkcija crijevne mikrobiote, znanstvenici vjeruju da je crijevna mikrobiota zapravo samostalni organ.
Sljedeća stanica na našem putovanju je vagusni živac.
Vagusni živac je deseti, najduži i najsloženiji živac. Zovu ga srcem živčanog sustava. Osim toga, to je konkretan fizični prikaz veze između tijela i uma i predstavlja vezu između mozga i crijeva. Vagusni živac odgovoran je za optimalno funkcioniranje srca, pluća, želudca i crijeva i drugih organa. Potiče imunološki sustav, utječe na bolje pamćenje i druge kognitivne sposobnosti, smanjuje bol, depresiju i tugu. U upravljanju našim osjećajima vagus ima izuzetno važnu funkciju. Kad se oslobađaju kortizol i adrenalin, vagus govori tijelu da se umiri (oslobađa neurotransmitere: oksitocin, prolaktin). On ne može izvršiti ovaj zadatak ako nije optimiziran!
Kako možemo ojačati tonus vagusnog živca?
Izvođenjem aktivnosti koje nas smiruju: joga, pjevanje, vježbe disanja, dobra djela, povezivanje s drugim ljudima s kojima se dobro osjećamo, jačanje osjećaja zahvalnosti, osjećaja pripadnosti, budnosti, dobrote. Sve to jača aktivaciju parasimpatičkog živčanog sustava.
Borba ili bijeg – praljudski impuls u stresnim situacijama pokreće hormonalni val koji aktivira naše obrambene mehanizme u stresnom trenutku. Što se događa kad neprekidno aktiviramo ovaj mehanizam? Svaki dan? Više puta dnevno? Svaki dan, nekoliko puta dnevno, tijekom 10 godina?
Što to znači za naše tijelo? Što ako ne možemo živjeti a da cijelo vrijeme ne budemo “u ringu”? Znači li to da vozimo u 1. brzini 100 km/sat?
Naše tijelo postaje ovisno o osjećaju borbe, kontrole, regulacije, da smo aktivni, da se borimo, mijenjamo … i nastavljamo voziti u 1. brzini 100/sat … i što se događa? Mi toga nismo ni svjesni. A čini nam se normalno. Kad ste na autopilotu, kada ste programirani, ne znate.
Uz previše moždane aktivnosti nismo sposobni pogledati u sebe, provjeriti kako se osjećamo, što nam uopće odgovara, kako reagiramo na podražaje, sviđa li nam se uopće ono što jedemo, sviđa li nam se društvo u kojem jesmo; nismo u stanju biti pravi MI niti biti kreativni. U takvom stanju ni ne znamo tko smo. Tada samo analiziramo, previše razmišljamo i kritiziramo.
Ključno je smiriti mozak i usporiti količinu moždane aktivnosti. Potrebno je osjetiti sebe, umiriti se.
Tada dolazimo u uski prostor gdje postoji prilika za “bijeg”. Ovdje raste naš IMUNITET. To je alat “samopomoći” koji svi imaju u sebi. LIJEČENJE se ne može dogoditi samo fizički u našim tijelima, moramo ga podržavati mentalno, kao i naravno energetski. Moramo razumjeti od čega smo stvoreni kako bismo mogli popraviti sve komponente.
Ali kada dolazi sreća?
Serotonin se proizvodi u našim crijevima, pa zato uvijek ističu: UVIJEK POČNITE LIJEČITI CRIJEVA. Sve dok crijeva hranite smećem, smeće ćete slati i u svoje organe.
(Vratite se na početak teksta i pročitajte ponovno o mikrobioti).
Serotonin kao takav ne postoji u hrani; hrana sadrži tvar iz kojeg tijelo proizvodi serotonin – aminokiselinu triptofan. Ako imate nisku razinu serotonina, neophodni su vitamini B. Uz to, magnezij je potreban za proizvodnju serotonina. Masti su također bitne za proizvodnju serotonina – omega 3 masna kiselina ključna je za proizvodnju hormona zadovoljstva. Tjelesna aktivnost pomaže povećati razinu serotonina. Samo 20 minuta svakodnevne tjelesne aktivnosti povećava proizvodnju serotonina – bilo da je to šetnja, trčanje, ples ili plivanje. Međutim, ako je tjelesna aktivnost podržana dobrim snom, vaše izlučivanje serotonina automatski će se povećati; naprotiv, smanjenje serotonina i pojava depresije uzrokuju nesanicu i nedostatak vježbanja. Svjež zrak pomaže vam da dobro spavate – a dovoljno sna dovodi do stvaranja serotonina.
Serotonin se sintetizira iz esencijalne aminokiseline koja se naziva L-triptofan. Triptofan je relativno lako dostupan u hrani, ali i vrlo osjetljiv, npr. na želudčanu kiselinu i stres. Hrana bogata proteinima, željezom, riboflavinom i vitaminom B6 obično također sadrži veće količine triptofana. Nažalost, razina serotonina u tijelu ne može se jednostavno povećati povećanim unosom hrane s triptofanom, jer uspješna apsorpcija triptofana u mozgu nije moguća bez interakcije drugih aminokiselina.
Serotonin se pretvara u melatonin (hormon spavanja, snažni antioksidans), koji uzrokuje pospanost i snižava tjelesnu temperaturu tijekom spavanja. Njegov nastanak inhibira svjetlost, pa se uglavnom stvara usred noći, a prema jutru se njegovo izlučivanje i koncentracija u krvi postupno smanjuju. Količina serotonina koju danju dobivamo utječe na proizvodnju melatonina noću. Budući da se serotonin proizvodi na dnevnom svjetlu, preporučuje se da danju provedemo najmanje pola sata na sunčevoj svjetlosti, a noću spavamo u potpunoj tami kako bismo od serotonina proizveli što više melatonina.
Došli smo do kraja ovog beskrajnog labirinta. Što sada? Gdje započeti?
Preuzmite odgovornost za svoje zdravlje i vodite računa o svojim crijevima. Treba im pomoć, umorna su od svih neprerađenih emocija, od svih nezadovoljstava i strahova koje „progutamo“, te od svih pesticida i toksina koje pojedemo s industrijskom hranom. Zatim ostavite sa strane sve previsoke kriterije koje smo si uglavnom sami postavili. Ne krivite sebe nizašto. Nizašto nismo krivi, samo živimo; najbolje kako znamo.
Bolest ili bol uvijek su dio našeg života, nitko ne živi, a da se ne razboli. Ali patnja, e to je naš vlastiti izbor. Moramo biti jači od sebe i svojih naslijeđenih obrazaca. Prihvatite bol i pronađite u sebi način da je prevladate kako ne bi postala patnja. Ne bojte se promijeniti stare obrasce i navike, ništa nam se loše ne može dogoditi. Ne bojte se novog. Nismo li već rekli da nam neće biti još gore?! Zašto se onda prilijepiti za staro i poznato ako nam je već toliko dosadilo?
Iskoristite priliku dok je još imate i budite zahvalni što ste je dobili.
Kako stojite s ovom borbom “Fight & flight”? Jeste li i vi stalno u bokserskom ringu?
Kažete li i vi “Dobro sam, ali stalno je neki stres”?
Izvori informacij:
https://link.springer.com/article/10.1007/s00284-020-02289-5
Lana Perkins https://www.storeboard.com/blogs/health/the-benefits-of-probiotics-for-anxiety-and-mood-disorders-/873570
https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S1021949819300158
Richa Sharma, Deesha Gupta, Rekha Mehrotra, Payal Mago: Current Microbiology vol. 78, pages 449 – 463 (2021)
Dr. Sanja Toljan: Čudežna moč hormonov
Jane A. Foster, Linda Rinaman, John F. Cryan: Stress & the gut – brain axis: Regulation by the microbiome
www.srecno-zivljenje.com